Digitalna transformacija – to (ni)je još jedna u nizu floskula…

Autor Tomislav Tipurić | Objavljeno u Cloud, Digital, Konferencije, Općenito | Objavljeno 05. svibanj 2017, 11:33

0

Internet uređajiI da – uspjeli smo, smislili smo još jedan buzzword kojeg su u manje od 6 mjeseci iskoristili svi IT stručnjaci, svi poslovni mediji, svaka konferencija koja se bavi IT poslovanjem. Pogađate, radi se svima znanom pojmu pod nazivom digitalna transformacija…

Iako bi kratki tekst iz podnaslova dao naslutiti da će se tema broja u satiričkoj maniri posvetiti najnovijoj vrućoj temi bez koje nitko tko se smatra iole važnim u poslovnom (IT) svijetu ne može započeti svoj dan, ipak, nije tako. Digitalna je transformacija iznimno ozbiljan proces koji nas već neko vrijeme zahvaća i u potpunosti mijenja svijet u kome živimo, kao i svaka industrijska revolucija do sada.

Ne bi stoga trebalo ni čuditi što se autor ovog teksta odlučio baš na takav povijesni način sagledati i ovu modernu, kako su ju u počecima nazivali – četvrtu industrijsku revoluciju.

Gospođa Watt je kuhala…

Sredina 18. stoljeća predstavlja polazišnu točku ove naše male crtice iz povijesti. Mladi James Watt pratio je svoju majku kako je zdušno kuhala objed u subotnje poslijepodne – naravno, koristeći starijim čitateljima iz djetinjstva znanu “bakinu peć” na drva. Kako je vrijeme odmicalo voda u posudi je ključala, a poklopac je žustro poskakivao stvarajući pritom blagi zvuk. I tako je naš junak James shvatio da voda, odnosno u ovom slučaju vodena para, nosi energiju koja može pomicati stvari, u ovom slučaju poklopac, a kasnije i klip koji će pokretati strojeve, vlakove, parobrode i kojekakve slične izume, ne puno godina kasnije od ove zgode.

Usavršeni parni stroj Jamesa Watta

Usavršeni parni stroj Jamesa Watta pokretat će strojeve, željeznicu, brodove i što-šta drugo

Parni je stroj tako bio generalni fitilj za eksploziju izuma koja će nakon toga uslijediti te stvoriti vrli novi svijet industrijskih postrojenja, ulančane proizvodnje i distribucije, rudnika, a nastat će i građansko društvo koje će označiti kraj feudalnog sustava kakav je do tada znan. Tvornice su postale novi poslovni subjekti koji su zapošljavali sve više i više radnika. Nastaju potpuno nove profesije, nastaju promjene u školstvu kako bi se stvarala adekvatna radnička snaga. Parni stroj pravi je pokretač ove industrijske revolucije, stavljen u pogon od strane jednog od prvih pravih inženjera – Jamesa Watta. Uslijedilo je stoljeće ugljena i vodene pare.

I zasvijetlio je Buffalo (i Chicago prije njega)

Gotovo stotinu godina od Wattovih parnih strojeva, pedesetak godina od Fultonovog parobroda rođen je Thomas Edison, prvi od trojice ključnih igrača koji će nam donijeti drugu industrijsku revoluciju. Iako su mnogi i prije Edisona eksperimentirali s primjenom električne struje u svrhu osvjetljenja, on je ipak ponajviše zaslužan za to što nas danas u tolikoj mjeri obasjava umjetna svijetlost gdje god se okrenuli. Šalu na stranu, Edison uistinu jest izgradio pravo malo električno carstvo prvih elektromotora, žarulja, baterija i brojnih drugih izuma. Ipak, teško ćemo mu pridodati da je najzaslužnija osoba za nastanak električnog doba, ni blizu.

Naime, Edisonov električni svijet, svijet je istosmjerne struje malih napona, koja je u stanju osvijetliti sobu ili pak pokrenuti motor na određenu aktivnost, no nije prenosiva na daljinu. Ovaj nedostatak zapravo za Edisona nije predstavljao problem, već poslovnu priliku na kojoj se bogatio prodajući, ha što drugo nego generatore istosmjerne struje. Tako da ste tih godina, ako bi željeli koristiti struju u svome industrijskom postrojenju, prvo odlazili kod Edisona po hrpu “hardvera” kojeg ste onda slagali, preslagivali i održavali, kako bi vaša tvornica cijevi imala produkcijski kapacitet.

Spomenik Nikoli Tesli na Niagarinim slapovima

Spomenik Nikoli Tesli na Niagarinim slapovima gdje je 1896. puštena u pogon prva elektrana koja je stvarala izmjeničnu struju

Ako bismo trebali izdvojiti najvažniju stvar koju je Edison napravio za čovječanstvo, sa velikom bi sigurnošću mogli reći da je to dovođenje Nikole Tesle iz Europe u Ameriku. Naime, Edison je smatrao da mu Tesla može pomoći u poboljšanju efikasnosti njegovih generatora i elektromotora pa ga je stoga primio, a potonji je, provodeći noćne sate zatvoren u halama, zaradio svoje prve dolare.

Tesla je još za vrijeme studija imao jasnu viziju izmjenične struje te je sada dobio priliku i eksperimentirati. Kroz neko vrijeme, uz velikodušnu pomoć Georgea Westinghousea, Tesla je usavršio generatore, transformatore, elektromotore i svu silu novotarija, a 200.000 žarulja spektakularno je osvijetlio tada najveći svjetski sajam tehnologije u Chicagu. Radile su upravo pomoću Tesline izmjenične struje. Nedugo nakon toga, započela je izgradnja prve velike hidroelektrane na Niagarinim slapovima, a kada je 16. studenog 1896. zasvijetlio 22 km udaljeni Buffalo, bio je to pravi početak druge industrijske revolucije koja će osvijetliti (bolje rečeno elektrificirati) cijeli svijet.

Iz Edisonove kompanije proizašao je i mladić – Samuel Insull, koji će od svega ovoga pošteno i zaraditi (zapravo, ne on već njegova tvrtka). Upravo je on Edisonu sugerirao prelazak na izmjeničnu struju, gradnju elektrana te prodaju struje po kilovat-satu. Edison je odmahivao rukom. Nakon što je Westinghouse ušao u probleme, Insull se uz pomoć partnera izdiže na elektro-energetskoj sceni gradeći elektrane diljem Amerike. Čisto informacije radi, kompanija koju je osnovao danas se zove General Electric.

I tako su nestali konji…

Prve dvije industrijske revolucije potpuno su promijenile način na koji je svijet prije njih funkcionirao. Nastale su brojne nove struke i sve se veći broj stanovništva okupljao oko većih centara odnosno gradova – nastali su prvi tzv. metropolisi. Puno će toga stvoriti i motori s unutarnjim izgaranjem, od automobila, kamiona, traktora, kombajna pa sve do zrakoplova i helikoptera. No ipak, netom prije nastanka osobnog automobila, ljude su po velikim gradovima prevozili – konji, točnije kočije, koje su pokretali konji. Kako bi grad uslijed “ostataka konjskog probavljanja hrane” ostao čist i uredan, stotine i tisuće ljudi imale su zadatak više puta u danu čistiti ulice i trgove. Kad to pomnožimo s brojem novonastalih metropolisa, zanimanje čistača bilo je izuzetno traženo i rasprostranjeno. Times Square je i tada već vrvio ljudima, samo su više gledali pod sebe nego oko sebe.

Nekoliko godina nakon Benzovog i Daimlerovog vozikanja u prvim prototipovima, Ford i ekipa napravit će masovnu produkciju automobila koji će jednom zauvijek zamijeniti kočije i konje i sve vezano uz njih. Nestat će timaritelja, kočijaša, prodavača konjske hrane. Nestat će potrebe za brojnim pojilištima, nestat će na koncu i onih ranije spomenutih čistača s Times Squarea. Netko će reći, stotine tisuća ljudi izgubilo je radno mjesto zbog napretka tehnologije, strašno je to za čovječanstvo. Podsjeća li vas to na nešto što zapravo svakodnevno čujete? Nestanak radnih mjesta uslijed informatizacije, automatizacije, robotizacije… Radnička klasa svakodnevno gubi brojne bitke zbog napretka tehnologije!

Naravno – gornji nam primjer pokazuje upravo suprotno. Da, istina je da su nestala spomenuta radna mjesta i infrastruktura, no nastala su nova. Mehaničari su počeli popravljati motore, vulkanizeri gume, automobile je trebalo s vremena na vrijeme i oprati, a nećemo ni spominjati da je potrošnja benzina nešto na čemu su se mnogi poprilično obogatili. Nestalo je staro, nastalo nešto novo, kao i uvijek u povijesti čovječanstva. Nitko danas ne plače za čistačima, kao što ni čistači nisu plakali za prepisivačima koji su imali pune ruke posla prije Gutenbergovog tiskarskog stroja.

Tako će isto i Uber, godinama kasnije strašno naljutiti taksiste (moderne kočijaše, bez ikakve uvrede) diljem svijeta, zamjenjujući middle-mana (taksi službu i dispečere, gradske namete i slično) sa jednostavnom mobilnom aplikacijom i do neba skalabilnim cloud back-endom. Usluga prijevoza time postaje dostupnija i jednostavnija nego ikad, kvaliteta poboljšanja, a cijena smanjena. Također, model u kome bilo tko može biti vozač stvorit će i brojne druge motivacijske faktore za (privremeno) zaposlenje – ljudi će voziti zato što vole, žele upoznati ljude, prikratiti vrijeme i slično, a usput zaraditi za večeru, izlazak ili pak novi komad robe, tehnike ili čega drugog.

Autonomno vozilo

Autonomna vozila uskoro će vas obilaziti na cestama (ili možda ipak vi njih)

Ipak, Uber-revolucija je tek na početku. Ona zapravo ima puno, puno drugačiji cilj. Čuli ste za priču autonomnih vozila? Naravno da jeste. E pa ta autonomna vozila su prava želja i ideja tvoraca Ubera – u potpunosti zamijeniti ljudski faktor softverom pokretanim u iznimno pametnim automobilima koji bi jednostavno putnike prevozili od točke A do točke B bez ikakvog uplitanja čovjeka. Zvuči strašno? Naravno. Čeka li nas to uskoro? U to nemojte ni sumnjati!

Plava odjela i garažni majstori

No, da se vratimo na digitalnu transformaciju, revoluciju ili kako ju već željeli nazvati. Ako brzo premotamo preko Charlesa Babbagea, Turinga, von Neumanna i ostalih teoretičara, doći ćemo do prvih elektroničkih računala, Colossusa i ENIAC-a. Njihova je primjenjivost bila uistinu upitna, i s današnjeg je stajališta teško promatrati upravo njih kao početak digitalizacije. S druge strane, IBM-ova računala koja će uslijediti započet će s digitalizacijom određenih procesa, prvo u SAD-u, a kasnije i po cijelom svijetu. Vrijeme je to terminala i mainframeova, računalnih oblika koji su bili cjenovno dohvatljivi jedino velikim organizacijama.

Eniac

ENIAC prvo elektroničko računalo izgrađeno na američkom tlu više je podsjećalo na zgradu nego na uređaj

Sredina sedamdesetih donosi nam početak velikih “garažnih ratova”, koji će iznjedriti dvije, danas izuzetno velike kompanije. Naime, u to se vrijeme nekoliko manjih firmi kao i neovisnih timova igra s razno-raznim opcijama stvaranja jeftinijih računala, neki čak posežu i za opcijom da će računalo biti toliko jeftino da će si ga moći priuštiti i obični smrtnici za svakodnevno korištenje, čak i zabavu. Pojavljuju se Atariji, Appleovi, Commodorci i slični. Do tada dosadno komandnolinijsko ili kako smo ga nazivali tekstualno sučelje počinju mijenjati grafikom u boji i sličnim drangulijama. Xerox eksperimentira s grafičkim korisničkim sučeljem, Apple stvara miša, a Gates trabunja o vrijednosti softvera i daje IBM-u pravo da na svojim računalima distribuira DOS, zadržavajući vlasništvo nad softverom i pravo da taj softver prodaje drugima.

Sve ovo gore opisano u samo nekoliko godina stvorit će pravu malu eksploziju jeftinijih računala koja ćemo početi nazivati osobnima. IBM, HP, Compaq, Dell i brojni drugi stvarat će komade hardvera na kojima će distribuirati Microsoftove kao i brojne druge softverske produkte. Apple će pak raditi na vlastitom softveru kojeg će prodavati u kombinaciji s hardverom.
Uslijed svega ovoga početkom 90-tih godina broj računala po kućanstvu višestruko će se povećati, a većina će značajnih organizacija brojne tzv. radne stanice smjestiti u urede. 1993. godina donijet će nam i World Wide Web, danas popularno nazvan Internetom, koji će po prvi puta u povijesti povezati kompletnu zemaljsku kuglu u jednu ogromnu mrežu razmjene podataka. Upravo će taj događaj većina teoretičara i uzeti kao početak revolucije koju danas sve češće nazivamo digitalnom transformacijom ili pak četvrtom industrijskom revolucijom.

IBM PC 5150

jedno od prvih osobnih računala – IBM PC 5150 s monokromatskim zaslonom

Uslijedit će brojne promjene – Internet veze postajat će brže, hardver jeftiniji, procesorska snaga svake će se godine udvostručavati. Nastat će novi pojavni oblici računala u vidu pametnih telefona i tableta, koji će zavladati svijetom i u samo nekoliko godina preuzeti primat u Internetskom prometu. Nastat će velike megalomanske instalacije servera i mrežne opreme koje ćemo nazvati cloud podatkovnim centrima. U njima će se spremati tisuće i tisuće petabajta podataka, vrtjeti deseci tisuća procesorskih jezgara obrađujući sadržaj privremene memorije mjeren u stotinama i tisućama terabajta RAM-a.

Samo naprijed, naprijed, naprijed!

Kroz cijelo ovo razdoblje nastalo je i nestalo toliko zanimanja da je tu priču danas gotovo teško i pratiti. Sve u svemu, jedna stvar je ključna – svaka tehnološka promjena nužno znači i promjenu u ljudskom društvu. Napredak sigurno olakšava brojne stvari i otvara nove prilike. U toj rečenici zapravo je i ključ za pozitivno gledanje na cijelu stvar. Iako će olakšavanje nužno značiti nestanak određenih poslova, nove prilike stvarat će nove i zanimljivije. Tako je bilo u Ateni i Rimu, tako je i u današnjem megapolisu zvanom svijet!

Članak je u osnovnom izdanju objavljen u posebnom izdanju časopisa Mreža povodom WinDays17 konferencije

Komentiraj