Microsoft i Open Source – ‘ko bi rek’o čuda da se dese

Autor Tomislav Tipurić | Objavljeno u Otvoreni kod | Objavljeno 05. veljača 2015, 14:10

0

Iako je mnoge, vjerujem, već sam naslov natjerao na smjer i nevjericu, ovaj se članak ipak bavi jednim poprilično značajnim trenutkom u ljudskoj računalnoj povijesti – dan kad je Microsoft ušao u svijet otvorenog koda, na velika vrata…

Microsoft i otvoreni kod u brojkama

Microsoft i otvoreni kod u brojkama

Svatko imalo upućen u IT industriju zna da postoje veliki takmaci – Microsoft, Apple, Google, Amazon, IBM, Oracle… Puno je tu raznih područja – konkurenti u svijetu računalstva u oblaku, mobilnih telefona, mobilnih operativnih sustava, serverijade i baza podataka. Ipak, od svih tih utakmica o kojima su napisane tisuće i tisuće kartica teksta, jedna je specifična i megapopularna – Microsoft vs. Open Source.

Microsoft je u IT svijetu, uz svoje pajdaše iz Adobea, Autodeska i sličnih, predstavnik nečega što nazivamo vlasnički softver, ili jednostavnije, softver čija licenca (pravo korištenja intelektualnog vlasništva) košta određenu svotu novaca.

Rješenja otvorenog koda uklopljena su u neki vid licence prema kojoj se samo korištenje softvera ne naplaćuje. Čitanjem internetskih članaka naletjet ćete još i na naziv slobodni softver.

Pitanje je, gdje je tu zapravo kvaka? Zašto svi ne bi koristili „besplatna“ rješenja umjesto vlasničkog softvera? Tu postoji nekoliko problema. Prvi od njih svakako je implementacija. Iako su sama rješenja otvorenog koda besplatna, njihova implementacija košta, često višestruko više od implementacije rješenja vlasničkog softvera. Druga, možda i važnija stvar, jest činjenica da iza vlasničkog softvera uvijek stoji kompanija, koja je dužna ponuditi podršku za svoja rješenja. Ta kompanija stoji iza svog softvera, tako da korisnici imaju koga u svakome trenutku imaju koga pozvati na odgovornost ukoliko nešto pođe po zlu, što se, ako gledamo realno, često događa. Često se postavlja i pitanje kvalitete rješenja otvorenog koda. Iako ona, na prvi pogled, najčešće zadovoljavaju osnovne potrebe svakog korisnika, kad ih pokušate koristiti u većim organizacijama nailazite na razne probleme s integracijom s drugim poslovnim sustavima. Navike korisnika su također jedan od razloga velike popularnosti vlasničkog softvera u odnosu na besplatna rješenja.

Upravo zbog gore opisanih činjenica, velika većina tvrtki u svijetu, rijetko se kad usudila za svoje ključne sustave koristiti rješenja iz svijeta otvorenog koda. Tako je nastala velika softverska industrija, vrijedna puste milijarde dolara, koja je živjela upravo i jedino od prodaje (ili preprodaje) licenci.

Sumrak svjetova

Cijela bi ova softverska idila vjerojatno potrajala i puno dulje, da se 1999. godine nije pojavila tvrtka pod nazivom Salesforce koja je proizvela rješenje za automatizaciju prodajnog procesa. Marc Benioff (do tada u Oracleu) odlučio se pozabaviti do tada nepoznatim modelom softvera kao usluge (eng. Software-as-a-Service ili SaaS) koji je licenčni model prodaje softvera zamijenio pretplatničkim. Važno je i to što se Salesforce rješenje pokretalo na njihovim serverima, dok su mu korisnici pristupali putem web sučelja. 2004. godine kompanija je izašla na burzu, ostvarivši ogroman uspjeh, pokazavši time da SaaS uistinu funkcionira. Bio je to početak kraja IT-a kakvog smo do tada poznavali.

Drugi udarac standardnom IT-u i licenčnom modelu naplate softvera zadala je tvrtka Amazon 2006. godine, dotad obični retailer navikao na zaradu od malih margina na osnovu velike količine. Amazon je, naime, izgradio golemu IT infrastrukturu kako bi podržao svoje procese prodaje u vrijeme blagdana. Ta ista infrastruktura ostatak godine nije radila gotovo ništa, tako da se postavilo logično pitanje – može li se na njoj zaraditi, odnosno, možemo li ju kome iznajmiti u vrijeme kad nama nije potrebna? Tako je nastao Amazon Web Services, prva javna cloud platforma u kojoj se softverska i hardverska infrastruktura više ne plaća kapitalnom investicijom u servere i licence, već se plaća poput električne struje, po satu utroška virtualne mašine određene snage.

Treći bitan igrač u priči oko promjena u softverskoj ekonomiji svakako je Google. Dva su doktoranda sveučilišta u Standfordu, Larry Page i Sergey Brin, napisala vrhunski algoritam za pretraživanje koji je davao dotad neviđeno točne rezultate i odlučila ga prodati točnije licencirati nekome od velikih igrača, primjerice Yahoou. Nažalost, gledano sa strane Yahoovog poslovnog modela priča nije imala smisla, jer je njima cilj bio posjetitelje što duže držati na svome Webu, a Page/Brinov algoritam bi ih poprilično brzo preusmjerio na konkretnu web stranicu. Ključ uspjeha bio je pronaći drugi poslovni model. Bila je to aukcija termina pretraživanja, gdje su se zapravo prodavale ključne riječi. Uslijedili su oglasi, personalizirani oglasi, e-mail usluga (i brojne druge) kako bi se što bolje plasirali oglasi i slično. Napisani softver svoju je vrijednost donosio većinom kroz prodaju oglasa. Možda bi ta cijela priča s Googleom i ostala na nekom „dugom štapu“, da se nije dogodio Android – Googleov mobilni operativni sustav otvorenog koda koji je od 2010. do danas poharao tržište mobilnih telefona i tableta te danas ima globalni tržišni udio veći od 60%. Ponovno proizvod kojemu je svrha pratiti navike korisnika i plasirati im oglase. U posljednjih godinu dana Google je pojačao i svoju ponudu usluga javnog oblaka u vidu virtualnih mašina i pohrane podataka, tako da pripremaju teren kako bi postali i jak cloud igrač.

Veliki Bill i novi Microsoft

I, pitate se, kakve to sve sad veze ima s Microsoftom i otvorenim kodom? – itekako ima. Ključan trenutak kojeg možemo smatrati početkom nove Microsoftove strategije prema rješenjima otvorenog koda zbio se u ljeto 2008. godine kada je Bill Gates posjeo za isti stol Sama Ramjia (kojega je dvije godine prije zaposlio kako bi započeo stvaranje Microsoftovih rješenja otvorenog koda), Raya Ozzya te dva glavna pravnika kompanije Smitha i Gutierreza, uz jasno nešto drugih ključnih ljudi iz vrha Microsofta. Ramji i Ozzy su jako zagovarali Microsoftov snažan ulazak u open-source vode, a pravnici su dali okvir u kojem je to bilo izvedivo. Ipak, većina tadašnjih čelnih ljudi Microsofta bila je izričito protiv ovoga izleta. Upravo je Gates tada, što će mnoge začuditi, svima nazočnima predstavio model po kojem Microsoftova priča o otvorenom kodu može funkcionirati, od autorskih prava do doprinosa računalnog koda patentima i rekao da Microsoft, pod svaku cijenu, mora učiniti taj potez.

Iako djeluje paradoksalno, upravo je Gates tvorac Microsoftove open source strategije

Iako djeluje paradoksalno, upravo je Gates tvorac Microsoftove open source strategije

I sam Ramji reći će da „Gatesu zajednica otvorenog koda, ali ni bilo tko u IT industriji ne daje gotovo nimalo priznanja za uistinu ispravno razumijevanje filozofije otvorenog koda i njegove važnosti te kako on može biti konkurentska prednost i zašto, kada ga vaši konkurenti počnu koristiti, morate to učiniti i vi.“

Uistinu, dolaskom računalstva u oblaku, kroz SalesForce, Amazon i Google, svijet IT-a se u potpunosti promijenio. Microsoft, kao i većina drugih softverskih tvrtki, ne može više živjeti u svijetu prodaje licenci koje će korisnici vrtjeti na svojim serverima. U cloud svijetu prodaju se procesorski ciklusi, radna memorija, prostor za pohranu te bandwidth (dobro, prodaje se tu još što-šta drugo, no najveći dio prihoda predstavljaju upravo na ove četiri stvari). U takvome modelu, lišenom „starih navika“ licenčnog modela, Microsoft nema drugog izbora, nego postati najboljim prijateljem otvorenom kodu.

I tako je krenulo…

Počelo je sa svijetom web aplikacija, odnosno „pravom“ podrškom php-u u Microsoftovom IIS-u. Verzija 7.0 koja je došla na svijet u veljači 2008. godine (kao dio Windows Servera 2008) unijela je dubinske promjene u ovaj web poslužitelj koje su omogućile izvršavanje poprilične hrpe različitih tehnologija (što otvorenog što „zatvorenog“ koda). Neki su se gurui serverskog skriptiranja „kleli“ da se php na Windowsima ponašao bolje od onoga na Linuxu te davao bolje rezultate na različitim testovima performansi.

Uslijedila je podrška za određene Linux distribucije na Microsoftovoj virtualizacijskoj platformi (Hyper-V-u). Ovaj događaj značajan je i po tome što je Microsoft morao izdati cijeli niz virtualizacijskih drivera pod open source licencom, čime je započeo i svoju javnu kontribuciju zajednici.

Microsoft Open Technologies je Microsoftova podružnica zadužena za interoperabilnost, otvorene standarde i otvoreni kod

Microsoft Open Technologies je Microsoftova podružnica zadužena za interoperabilnost, otvorene standarde i otvoreni kod

Dolaskom novih verzija serverskog operativnog sustava te stvaranjem Azure platforme, priča se krenula produbljivati. Microsoft je sve više i više ulagao u podršku za otvoreni kod (ali i otvorene standarde) na svim svojim platformama. Otišlo je to i do te razine da su određene segmente svojih proizvoda pisali tehnologijama otvorenog koda (Node.js u Azure Mobile Servisima, detaljnije u tekstu posvećenom tehnologijama otvorenog koda na Azureu).

Priča je tekla dalje i polagano se širila, a kulminirala je objavom otvaranja ogromnog dijela .net platforme (praktično cijeli web stack i zajednička jezgra za izvršavanje), besplatne Community edicije Visual Studija, okruženja za pokretanje .net koda na Linuxu i Macu te brojnih drugih zanimljivosti na //connect događanju u New Yorku (više u okviru uz tekst).

Sve spomenuto navodi nas na zaključak da je Microsoft poprilično čvrsto stao uz bok open source zajednici i postao jedan od njezinih najglasnijih agitatora. Gdje će ova priča završiti, budućnost je koju možemo samo sanjati. Što se sadašnjosti tiče – pred vama je opširna tema broja sa svim relevantnim informacijama o otvorenim tehnologijama iz Redmonda. Misli li Microsoft ozbiljno? Naravno da misli, jer čak je i sam Ballmer (bivši Microsoft CEO, poznat po usporedbi Linuxa s rakom kojeg treba istrijebiti iz softverske industrije) svojevremeno izjavio: „Kad se jednom uhvatite otvorenog koda, nema vam natrag!“

Objavljeno u časopisu Mreža, siječanj 2015.

Komentiraj